ZADAR, grad i luka u sjevernoj Dalmaciji; 76 343 stan. Stari grad na zaštićenom poluotoku s dobrom prirodnom lukom imao je povoljne mogućnosti za uspostavu prometnih veza sa zaleđem. U Zadru je bio najpovoljniji spoj težih pučinskih plovidbenih ruta iz Ravenne, Venecije ili Trsta s istočnojadranskim sustavom kanalskih plovidbenih smjerova. Teži uvjeti plovidbe jedrenjaka na otvorenome moru s obzirom na kanalsku navigaciju istaknuli su Zadar kao luku odmora, popravka i opskrbe brodova. S razvojem parobrodarstva i brodova na motorni pogon, zadarska luka postaje tijesnom i plitkom za velike brodove. Također, koncentracijom prometa u sjevernojadranskim lukama i razvojom Splita i Šibenika, Zadar gubi prednost razmjerno lakih veza sa zaleđem. Izgradnja prometnih veza (Jadranska autocesta, 1959.; željeznička pruga Knin-Zadar, 1966.), luka Gaženica (1968.) te zračna luka (1969.) ponovno, u novim uvjetima, ističu prednosti geografskog položaja Zadra. Položaj grada na niskom primorju znatno utječe na njegove klimatske osobine. Prosječna temperatura zraka tijekom srpnja iznosi 25 °C, a u siječnju 6,5 °C; godišnje 200 vedrih dana. Zbog klimatskih prilika prevladava mediteranska vegetacija (u gradskim parkovima uspijevaju egzotične suptropske biljke). Najstariji dio grada nastao je na sjeverozapadnom dijelu poluotoka (4 km dug i prosječno 500 m širok) koji zatvara Staru luku i zaljev Jazine. Nova su predgrađa, Voštarnica i Brodarica, uglavnom uz sjeveroistočnu obalu Stare luke izvan poluotoka. Na sjeverozapadnoj strani grada je turistička zona s hotelsko - ugostiteljskim žarištem (Borik). Jugoistočno, oko luke Gaženica, razvija se nova lučko - industrijska zona. U Zadru djeluju mnoge kulturne ustanove: Filozofski fakultet (1956.), Povijesni arhiv (središnji arhiv za Dalmaciju, 1625.), Institut HAZU, brojni muzeji, Stalna izložba sakralne umjetnosti (1976.), Glazbene večeri u Donatu (utemeljene 1961.). Na magistralnoj je prometnici (M2, E65). Trajektno pristanište; trajektne veze s Prekom, Zaglavom, Malim Lošinjem, Rijekom, Splitom, Dubrovnikom, Anconom. Zračna luka »Zadar« je u Zemuniku Donjem.

Zadar i zadarska turistička regija smješteni su u samom središtu hrvatskog Jadrana, u najrazvedenijem dijelu jadranskog arhipelaga. Uokolo su, na većoj ili manjoj udaljenosti, smješteni nacionalni parkovi Plitvice, Paklenica, Krka i Kornati, parkovi prirode Velebit i Telašćica, te niz od više od 300 otoka i otočića. Prirodne ljepote, brojni zaljevi i plaže, kulturno-povijesni spomenici, raznovrsna ugostiteljska ponuda s probranim domaćim specijalitetima, sve to čini Zadar i njegovu okolicu jednim od najatraktivnijih turističkih područja u Hrvatskoj. Turizam u Zadru ima dugu tradiciju. U novijim je ljetopisima zapisano da je u lipnju 1879. skupina izletnika iz Beča posjetila Zadar; 1892. osnovano je Društvo za poljepšavanje grada (djelovalo do 1918.), a 1899. osnovano je Planinarsko i turističko društvo »Liburnija«. Početkom XX. st., u ožujku 1902. otvoren je hotel Bristol, današnji Zagreb. Svoju turističku atraktivnost Zadar gradi i na spoju nautičkog turizma, raznovrsnih oblika smještaja i ugostiteljske ponude, ambijenta, prekrasnih plaža i šetnica, izleta u bližu i dalju okolicu, zanimljivih kulturno-umjetničkih i zabavnih događanja te osobito vrijednih kulturno-povijesnih spomenika. Povijesni dio grada Zadra neodoljiv je za sve poštovatelje i ljubitelje povijesnih spomenika i kulturne baštine. Svakako valja vidjeti crkvu sv. Donata, simbol grada, te zadarske muzeje: Arheološki muzej (osnovan 1830.), jedan od najznačajnijih u Hrvatskoj, s 80-ak tisuća predmeta od kamenog doba do kraja srednjeg vijeka, zatim Narodni muzej s Galerijom umjetnina i Prirodoslovnim odjelom, Pomorski muzej koji prikazuje razvoj pomorstva u sjevernoj Dalmaciji, te Stalnu izložbu crkvene umjetnosti s oko tisuću vrijednih predmeta iz minulih stoljeća, poznatu pod popularnim nazivom Zlato i srebro Zadra. U brojnim zadarskim restauracijama i konobama treba kušati domaće specijalitete, a među pićima ističe se čuveni liker maraskino. To jedinstveno piće još je u XIX. st. bilo omiljeno na europskim dvorovima (London, Beč, Moskva), a u Zadru se proizvodi od 1821. Vrhunski su uvjeti za rekreaciju i bavljenje sportom. Tu su brojni teniski tereni, igrališta za nogomet, košarku, rukomet, velike su mogućnosti za aktivnosti na vodi, jedrenje, surfing, veslanje, ronjenje, sportski ribolov. Bogat je i raznovrstan i kulturno-umjetnički život. Tradicionalno se održavaju Glazbene večeri u Donatu, Festival novoga kazališta, Zadarsko kazališno ljeto te raznovrsne likovne priredbe. Slavi se Blagdan sv. Krševana, ujedno i Dan Zadra (24. studenoga). Redovito se organiziraju izleti.

Povijest
U rimskim izvorima Jader (Jadera), a u Konstantina Porfirogeneta u X. st. Diadora. Poslije ¨ 59. Zadar je rimski municipij, a ¨ 48. kolonija rimskih građana. Svoju autonomiju sačuvao je kroz čitav srednji vijek. Nakon propasti Zapadnorimskog Carstva i razorenja Salone u početku VII. st., Zadar postaje glavni grad bizantskog temata Dalmacije i sjedište namjesnika. U početku IX. st. potpao je pod franačku vlast, a Aachenskim mirom 812. vraćen je Bizantu. U X., a osobito u XI. st. stvarnu vlast nad gradom imaju hrvatski vladari. Od 1105., kad je priznao vlast prvoga ugarsko-hrvatskoga kralja Kolomana, Zadar je vodio česte borbe s Venecijom. God 1117. u Zadru je boravio papa Aleksandar III. Zapis iz tog vremena kazuje da su Zadrani dočekali papu pjevajući pjesme »na svom slavenskom jeziku«. God. 1202. osvojili su ga Venecijanci uz pomoć križara; nakon obnovljenih borba grad se pokorio 1205. Poslije nekoliko pobuna došao je pod vlast ugarsko-hrvatskoga kralja Ludovika I. (mirom u Zadru 1358.). Poslije Ludovikove smrti Zadar priznaje vlast kralja Žigmunda, a zatim Ladislava Napuljskog koji je 1409. Veneciji prodao Zadar i »svoja prava« na Dalmaciju. Otada Zadar počinje propadati, jer su Venecijanci znatno ograničili njegovu političku i gospodarsku autonomiju. Kada su Turci početkom XVI. st. osvojili zadarsko zaleđe, Zadar postaje samo jaka tvrđava koja osigurava venecijansku trgovinu na Jadranu, upravno središte venecijanskih posjeda u Dalmaciji i kulturno središte. U XV. i XVI. st. značajna je aktivnost hrvatskih književnika koji pišu na narodnom jeziku (Jerolim Vidolić, Petar Zoranić, Brne Krnarutić, Juraj Baraković, Šime Budinić). Nakon pada Venecije (1797.) Zadar je pod Austrijom do 1918., izuzevši razdoblje francuskog vladanja (1805.-13.), ostajući glavni grad Dalmacije. Za vrijeme francuskog vladanja izlazile su (1806.-10.) u Zadru prve novine na hrvatskom jeziku Kraljski Dalmatin. Zadar je u drugoj polovici XIX. st. žarište pokreta za kulturni i nacionalni preporod u Dalmaciji. Po Rapallskom ugovoru (1920.) pripao je Italiji; 1944. pripojen matičnoj Hrvatskoj.

Kulturne znamenitosti
Zadar je urbanu strukturu dobio već u rimsko doba; u vrijeme Cezara utvrđen, a za cara Augusta podignuo je gradski zid s kulama i brojnim vratima prema kopnu. Na zapadnoj strani grada nalazili su se forum, bazilika i hram s trijemom (ostaci se vide), a izvan grada amfiteatar i groblja. Akvedukt koji je dovodio vodu iz Vrane dijelom je sačuvan. U okviru antičkoga grada razvijao se i srednjovjekovni grad, kad je sagrađen niz crkava i samostana. U toku srednjeg vijeka Zadar je u cijelosti dobio završni urbani izgled koji se sačuvao do danas. Za II. svjetskog rata bombardiranjem su porušeni cijeli blokovi, a neki su se objekti sačuvali. Venecija je u XVI. st. s kopnene strane utvrdila grad novim sustavom utvrda; zidovi dobivaju šest peterokutnih bastiona, a ispred grada sagrađena je velika tvrđava (u današnjem Perivoju Vladimira Nazora). U to vrijeme izgrađene su tri velike javne cisterne. U prvoj polovici XVI. st. nastavlja se građevna djelatnost u stilu renesanse (obnova crkve sv. Marije). U XVII. i XVIII. st. između gradskog zida i tvrđave iskopani su obrambeni opkopi (Foša), koji su sasvim zatrpani u vrijeme talijanske okupacije. Iako su u drugoj polovici XIX. st. i u početku XX. st. gradske fortifikacije porušene, konture zida uz luku i kopno, a u temeljima i oko cijeloga grada, sačuvale su se do danas. Pristanište se nalazi u Staroj luci na Liburnskoj obali duž koje se proteže gradski zid. U grad se ulazi kroz Lančana vrata, a put vodi do Trga tri bunara. Tu je bila cisterna odakle se voda vadila iz tri bunara (sačuvana su bunarska grla). U sredini parka sačuvala se rotunda crkve Gospe od Zdravlja (iz 1582.), kojoj je u XVIII. st. dodan brod, srušen u bombardiranju. Odavde vodi Ulica Božidara Petranovića, uz znatno pregrađeni bivši samostan klarisa (desno), na Trg sv. Franje s crkvom sv. Frane i franjevačkim samostanom. Jednobrodna gotička crkva (iz 1283.) više je puta pregrađivana, osobito u XVIII. st. Iza glavnog oltara bogato rezbarena korska sjedala (rad Giacoma da Borga Sansepolcra, 1394.). Na kor se nastavlja sakristija; u njoj je 1358. sklopljen mir kojim se Venecija odrekla Dalmacije. Tu se čuva slikani gotički poliptih (rad Splićanina Dujma Vuškovića, XV. st.) iz franjevačkog samostana u Ugljanu. Do sakristije je prostorija u kojoj je uređena riznica (veliko romaničko slikano raspelo iz XII. st., slika Leandra Bassana, staro liturgijsko posuđe, isprave, inkunabule i dr.). Renesansni klaustar sagrađen je 1556. Fabijanićeva i Zanottijeva ulica vode do crkve sv. Ilije, podignute u srednjem vijeku; barokizirana je 1793., kad je podignut i zvonik; u njoj se čuva veći broj ikona XVI.-XVIII. st. Od crkve se otvara pogled na rimski Forum (90 Ą 45 m) s trijemovima i tabernama. Sačuvani su i dijelovi antičkog decumanusa, ispod kojeg je tekla glavna gradska kloaka. Na Forumu se sačuvao 14 m visok antički stup (na njemu ploča s motivima pleterne ornamentike), koji se od srednjeg vijeka do 1840. upotrebljavao kao stup sramote. Iznad nasutog Foruma podignuta je najmonumentalnija građevina hrvatskoga ranoga srednjeg vijeka (visina 27 m), crkva Sv. Trojstva, poslije nazvana Sv. Donat po biskupu Donatu, koji ju je, po predaji, dao sagraditi u početku IX. st. Ima kružni tlocrt, tri apside i na katu galeriju - matronej. U njezine su zidove ugrađeni mnogi antički fragmenti (natpisi, stupovi, žrtvenici i dr.). Uz crkvu sv. Donata je biskupska palača, vrlo stara građevina, pregrađivana u vrijeme romanike, gotike i renesanse; sadašnja fasada potječe iz 1830. Na istočnoj strani nekadašnjeg foruma podignuti su, vjerojatno u X. st., crkva i samostan benediktinki sv. Marije. Na mjestu starije crkve sagrađena je (1091.) trobrodna bazilika. God. 1507. Korčulanin Nikola (Španić) podiže pročelje i južni bočni zid; u unutrašnjosti bogata barokna štukatura iz 1744. Do crkve je romanički zvonik koji je (prema natpisu na samom zvoniku) u početku XII. st. dao podignuti ugarsko-hrvatski kralj Koloman. U kapeli u katu zvonika ima ostataka zidnih slika iz XII. st., a na četiri kapitela uklesano je ime kralja Kolomana. U romaničkom (poslije pregrađenom) kapitulu nalazi se grob s natpisom Vekenege, kćeri plemkinje Cike, koja je 1066. obnovila crkvu i samostan. U II. svjetskom ratu samostan je porušen; crkva (na menzi oltara natpis s imenom Cike i Petra Krešimira IV.; kip Pietŕ iz XV. st.), zvonik i kapitul su obnovljeni. U blizini križanja decumanusa i carda (sada Široka ulica) je katedrala sv. Stošije, trobrodna romanička bazilika iz XII.-XIII. st., zapravo pregrađena ranokršćanska bazilika. Na pročelju su slijepi lukovi u nizovima, a u sredini ruža (rozeta) restaurirana u XX. st. Ispod prezbiterija je trobrodna crkva sv. Barbare. U bočnim apsidama sačuvani su ostaci zidnih slika iz XIII. st. U prezbiteriju su sačuvana romanička mramorna sjedala iz XII.-XIII. st. i gotičke korske klupe (1418.-50.). U glavni oltar ugrađeni su dijelovi oltarne pregrade iz IX. st.; nad oltarom je gotički ciborij-baldahin iz 1332. Prizemlje i prvi kat zvonika građeni su u XV. st.; gornje katove gradio je 1892., prema zvoniku katedrale u Rabu, T. G. Jackson. Do katedrale je glagoljsko sjemenište, koje je osnovao zadarski nadbiskup Vicko Zmajević (dovršeno 1748.). Na Trgu opatice Cike je Arheološki muzej. Nekadašnji decumanus završava na sjeverozapadnoj obali Vratima sv. Krševana koja su svoj sadašnji oblik dobila 1571. (natpis). Nedaleko od njih je romanička crkva sv. Krševana posvećena 1175.; pripadala je muškomu benediktinskom samostanu. Glavna apsida ima izvana dekorativnu galeriju s raščlanjenim lukovima i stupićima. U bočnim apsidama sačuvani su fragmenti zidnih slika iz XIII./XIV. st. Uz južnu stranu crkve prekoputa je zanimljiva dvobrodna crkvica sv. Petra Starog (pregradnja starokršćanske zgrade) s ostacima zidnih slika. Na nju se nastavlja crkva sv. Marcele (prije sv. Andrije), dijelom obnovljena u XVIII. st. Ulica Hrvoja Vukčića Hrvatinića prolazi kraj tržnice, prema kojoj je orijentiran dio monumentalnog pročelja (iz 1600.) nedovršene pregradnje crkve sv. Marije Velike. Sačuvan je i dio pročelja s prijelaza iz gotike u renesansu, rad Petra Brčića (1972.-78.) i kapela sv. Roka (1508.). Produžujući Grisogonovom ulicom, dolazi se do nekadašnjega istočnog ruba venecijanskih zidova. Ondje je mala romanička palača Grisogono Vovo, adaptirana u stilu kasne gotike. U blizini je Trg Petra Zoranića s ostacima rimskog slavoluka iz vremena cara Trajana; na trgu je u XVIII. st. postavljen jedan od stupova antičkog hrama na forumu. Na nj se nastavlja nešto uzdignuti Trg pet bunara. U vrijeme turskih provala tu je sagrađen veliki spremnik za vodu koja se mogla crpsti iz pet grla. Na sjevernoj strani Trga pet bunara je peterostrana Bablja kula s ostacima srednjovjekovnoga gradskog zida. Na sjevernoj strani Trga Petra Zoranića i zapadnoj strani Poljane Šimuna Budinića je monumentalna palača bivšeg namjesništva, građena i pregrađivana XVII.-XIX. st. Prekoputa ove palače je crkva sv. Šimuna, nastala nadgradnjom starokršćanske crkve sv. Stjepana; u arhitekturi ima gotičkih, renesansnih i (pretežno) baroknih elemenata. God. 1632. u nju su iz crkve sv. Marije Velike prenesene moći i sarkofag sv. Šimuna (iz XIII. st.). U crkvi se čuva srebrna škrinja sv. Šimuna (teška oko 250 kg) koju je dala izraditi Jelisava, žena ugarsko-hrvatskoga kralja Ludovika I. Izradio ju je (1380.) Franjo iz Milana. Ukrašena je reljefima s prizorima iz legende o sv. Šimunu i reljefima koji prikazuju ulazak kralja Ludovika u Zadar. U Ulici Andrije Medulića, u zgradi bivšeg namjesništva, smješteni su Galerija umjetnina, Prirodoslovni muzej i Gradska knjižnica. Prekoputa je bivša oružarnica (palača Velikoga kapetana) od koje put vodi prema jugoistoku do renesansnih Kopnenih vrata. Podignuta su 1543. prema nacrtima Michelea Sammichelija, a imaju oblik slavoluka s trojim vratima. Na suprotnoj strani Kopnenih vrata nalazila se od XVI. st. Citadela, tvrđava koja je čuvala prilaz gradu s kopna (tragovi u Perivoju Kraljice Jelene). Uz Fošu vodi popločeni put duž monumentalnih gradskih zidina koji završava na Obali kralja Petra Krešimira IV., parkovnoj promenadi duž zapadne strane poluotoka dugoj oko 1 km. U dvjema velikim zgradama nekadašnjeg Zavoda sv. Dimitrija smješteni su danas Povijesni arhiv (osnovan 1624.), Filozofski fakultet, Institut HAZU. Ulicom Ruđera Boškovića dolazi se do Ulice Špire Brusine u kojoj se nalaze dominikanski samostan i gotička crkva sv. Dominika, sagrađena 1280., pregrađena i pretvorena u vojarnu 1807. Prekoputa tog kompleksa je palača Nassi (portal i prozorski okviri u stilu cvjetne gotike), a na uglu Klaićeve ulice samostan franjevaca glagoljaša s crkvom sv. Mihovila. Crkva je sagrađena 1389., dijelom po nacrtima zadarskoga graditelja Andrije Desina. Na portalu je reljef sv. Mihovila između sv. Stošije i sv. Krševana (XIV. st.), a u crkvi romaničko slikano raspelo iz XII. st. Klaićeva ulica završava na Narodnom trgu, središtu javnog života Zadra od renesanse do danas. Na njegovoj sjevernoj strani je Loža gradske straže iz 1562.; zvonik je podignut u početku XX. st. U zgradi je Etnografski muzej. Na nju se nadovezuje dobrim dijelom sačuvana predromanička crkvica sv. Lovre s atrijem. Na južnoj strani Narodnog trga je Gradska loža koja se spominje od XIII. st.; iznova je sagrađena 1565. u duhu sličnih ostvarenja M. Sammichelija, a restaurirana nakon teških oštećenja u II. svjetskom ratu. Kroz Nova vrata (probijena u gradskom zidu u drugoj polovici XIX. st.) dolazi se na Obalu kralja Tomislava, koja je na ovomu mjestu Stare luke mostom povezana s predgrađima Voštarnica i Brodarica (industrija i novija stambena naselja). Odavde polaze ceste prema Ninu, Diklu i do poluotoka Puntamika.

SUKOŠAN, naselje i lučica u prostranom zaljevu (Luka Sukošan), 11 km jugoistočno od Zadra; 2275 stan. Gospodarska je osnova poljodjelstvo, vinogradarstvo, maslinarstvo, voćarstvo i turizam. Na magistralnoj je prometnici (M2, E65). Župna crkva sv. Kasijana, podignuta vjerojatno u XI. st. (fragmenti s motivima pleterne dekoracije), dobila je današnji izgled u XVII. st. Na seoskom groblju crkvica iz XVII. st.; na dovratnicima i na pročelju ugrađeni fragmenti pleterne dekoracije. Na otočiću u zaljevu ostaci ljetnikovca zadarskih nadbiskupa iz XV. st. Na rtu Bribirčina ruševine srednjovjekovnog utvrđenja koje su podignuli knezovi Bribirski. Oko 3,5 km sjeveroistočno od sela, uz cestu, srednjovjekovna kapelica; uz nju staro groblje.

Organizirani se turizam začinje 50-ih godina. Smješten u zaljevu, Sukošan se odlikuje lijepim pješčanim plažama. Mjesto isprepleću tradicionalne uske ulice i prirodne šetnice idealne za šetnju. Uz mnoge ugostiteljske objekte - restauracije, gostionice - Sukošan se drži mjestom vina i pjesme. U mjestu se njeguju stari običaji. Vezani su i uz Blagdan sv. Kasijana, zaštitnika Sukošana (13. kolovoza). Organiziraju se i zabavni programi - Noći Sukošana. U doba karnevala posebno su zanimljivi lužari, maškare tipične samo za Sukošan.